|
|
||||
|
II. Duhovne vježbe kod kuće - Kako to izgleda?
1. Temeljni preduvjeti: vrijeme, mjesto i okolnosti
2. Koraci na putu vježbanja
Pola sata (do jedan sat) stati u tijeku dana, jest stožer i glavna točka duhovnih vježba u svakodnevici. U ovom vremenu mogu više postati svjestan sebe i naučiti pažljivo i potpuno budno pogledati izvanjske i nutarnje procese svoga života (događaje, susrete, tendencije, načine ponašanja, strahove, nade…) tako da mnome više ne ovladavaju zadaće, nego da ja postajem onaj koji djeluje.
Sveti Bernard iz Clairvoixa piše svojem ranijem redovniku, Papi Eugenu III.:
«Ako čitav svoj život i doživljavanje izgubiš na djelovanje i više ne predviđaš prostor za razmišljanje, zar da te zbog toga hvalim? Zbog toga te ne hvalim… Kako možeš biti potpuno i pravo čovjek, ako sebe izgubiš?… Misli dakle na to: Priušti si sebe.»
Da si na ovaj način priuštimo sebe, potrebna je odlučnost da za to nađemo vremena, potrebno je prikladno mjesto i povoljne okolnosti. Pobrinuti se za ovaj okvir, prva je zadaća kad se odlučujete obavljati duhovne vježbe kod kuće.
1. Temeljni preduvjeti: vrijeme, mjesto i okolnosti
Evo programa za vježbanje koji je svaki dan strukturiran na slijedeći način:
O čemu se radi? Svjesno započeti Smiriti se - sabrati se Dnevno razmišljanje Molitva/gesta na kraju Poticaj za dan (dnevni poticaj) Pregled dana
O čemu se radi? Pod ovim pojmom nalazi se uvijek kratki uvod u temu dana.
Svjesno započeti Molitva na početku i molitva na kraju svakog vremena vježbanja označavaju okvir. Jednim znakom križa, jednim naklonom ili kratkom molitvom svjesno ulazim u susret s Bogom. U prvome tjednu dajemo poticaje za to da pronađete svoj vlastiti način za svjesni početak. Ovaj način onda zadržite za ostatak duhovnih vježbi.
Smiriti se – sabrati se Ovdje predložene vježbe hoće pomoći da se smirite – ne samo da ništa ne govorite, nego zaista (stvarno) da se smire tijelo, duša i duh. Sve religiozne tradicije cijene tišinu kao ulazna vrata do iskustva Boga. «U smirenu uzdanju snaga je vaša» stoji kod proroka Izaije (30,15). A Izak iz Ninive, sirski redovnik i biskup iz 7. stoljeća piše: «Ljubiš li istinu, ljubi šutnju. Šutnja će te, kao sunčevo svjetlo u Bogu rasvijetliti i osloboditi te prividnih svjetala neznanja. Šutnja će te sjediniti sa samim Bogom.» Za svaki dan prvoga tjedna predlažemo vam jednu vježbu smirivanja. Od drugoga tjedan pa dalje prakticirajte do kraja duhovnih vježbi onu vježbu smirivanja koja vam najviše odgovara.
Dnevno razmišljanje Ovdje se nalaze tekstovi i slike koje su vodič za vježbanje, molitvu i meditaciju. Ponuđene vježbe i tekstove treba shvatiti kao pomoć. Ne mora i-h se «prolaziti». Ako u jednome danu uspijete samo polovicu, možete dobiti više nego ako pod pritiskom vremena i posla «odradite» sve.
Molitva/gesta na kraju Kao što razmišljanje treba započeti vremenski točno, tako ga treba i završiti. Neki puta su predložene molitve, drugi puta se traži da sami potražite prikladan završetak. Ovo može biti kraća molitva po vlastitome izboru ili neka gesta. Ima mnogo gesta i držanja tijela koji čine nutarnji stav na izvan vidljivim.
Primjerice: naklon znak križa raširene ruke u stojećem stavu ruke lako ispružene u otprilike sredini tijela, otvorene prema gore, kao otvorena posuda ruke sklopljene da izraze stav sabranosti leći na pod a čelo poduprijeti rukama – osjetiti vezu s tlom (povezanost sa zemljom). Možete u jednom ovih stavova boraviti kratko ili pak nekoliko minuta i tako završiti vrijeme razmišljanja.
Poticaj za dan (dnevni poticaj) i osvrt na dan Ove dvije točke ukazuju na vrijeme razmišljanja: Poticaji za dan obrađuju teme dnevnih razmišljanja i žele pojačati spoj «duhovnih vježbi» sa svakodnevicom.
Ljubazni osvrt na dan u večernjem osvrtu dana doprinosi da s većom budnošću doživimo ove tjedne i svjesno ostanemo u zahvaljivanju i prošnji što Bog ide zajedno s nama. (Detaljnije o osvrtu dana u Dodatku!)
1. Temeljni preduvjeti: vrijeme, mjesto i okolnosti
Što god činili, to činimo i svojim tijelom, ne samo duhom. Tko starta trčanje na stotinu metara, ide na startni položaj i ne leži do posljednjeg trenutka u ležaljci. I zaprepaštenost i olakšanje izraženi su u tjelesnome držanju. Molitve su se oduvijek izražavale ne samo riječima, nego i tijelom – u molitvenim gestama kao stajanje, klečanje ili sjedenje, raširenih ili sklopljenih ruku i drugim gestama. Kad se u duhovnim vježbama radi o tome da postanemo otvoreni i prijemljivi (propusni) za nazočnoga Boga, onda to dolazi do izražaja i u držanju tijela. Zato je važno u vrijeme razmišljanja pronaći pažljiv, a to znači uobičajen, uspravan sjedeći stav, u kojem se može slobodno disati. Pažljivo se odnositi prema tijelu, više je od pojave mode u današnjoj duhovnosti. Već Pavao govori o tijelu kao o hramu Duha Svetoga, to znači, on shvaća tijelo kao prožeto duhom. Mi ne samo da imamo tijelo, nego mi jesmo tijelo. Otkad je u Isusu Kristu Riječ tijelom postala, možemo početno naslutiti koliko Bog cijeni čovjeka u njegovoj cjelovitosti. Kad u prvome tjednu svaki dan na početku stoje vježbe koje nas hoće učiniti osjetljivima za opažanje našega tijela, našega disanja i našeg kretanja, onda to želi biti pomoć da se Bogu otvorimo kao ljudi s tijelom i dušom.
«Učini svome tijelu neko dobro, da bi tvoja duša imala volju u njemu stanovati.» Terezija Avilska
1. Temeljni preduvjeti: vrijeme, mjesto i okolnosti
Kad se u duhovne vježbe ne povlačimo, nego ostajemo u uobičajenoj sredini, svagdašnji život postaje na dvostruki način predmet vježbanja. On se snažno odražava na sadržaje vremena razmišljanja i obrnuto: temeljni stavovi duhovnih vježbi vježbaju se i u svakodnevici, tako da sama svakodnevica postaje sve više vježbom. To primjerice znači: Biti pažljivo prisutan pri svemu što je upravo sada: Kad hodam, sav sam u hodu, kad radim, sav sam u ovome radu, kad razgovaram, činim samo to… Sjediniti se s onim što upravo sada činim – to mijenja poneki tempo i poneki stil rada! Uvijek iznova paziti na pravilno držanje tijela (počinuti u središtu, biti opušten) – ne samo dok razmatram, nego i preko dana (u autobusu, u čekaonici…). Iskoristiti i preko dana kratko vrijeme za smirivanje. Začudit ćete se kako se često za to nađe 1-2 minute!
1. Temeljni preduvjeti: vrijeme, mjesto i okolnosti
Kad se pođe duhovnim putem vježbanja, onda je jednostavno potrebno bit duhovno praćen. U razgovorima s duhovnim pratiteljem mnogo toga otkrivenoga postane još jasnije, stavljeno u pitanje ili u svojoj vrijednosti tek pravo spoznato. Dobije se utjehu, ohrabrenje, upit i pomoć za daljnji hod. I ako ste se odlučili obaviti Internet-duhovne vježbe, postavite sebi pitanje: tko me duhovno prati. Najdirektnija mogućnost jest naravno poći poznatome svećeniku i s njime dogovoriti razgovor o stečenim iskustvima. Postoji i mogućnost razmjene iskustava u grupi (u kući srca ponedjeljkom u 20 sati, poslije toga sa svećenikom!). koristan je i razgovor s prijateljem, poznanikom. Što ako nemate nikoga s kime biste podijelili svoja iskustva? – Najvažniji partner, najvažniji pratitelj duhovnim vježbama je, na našu sreću, Bog. I Terezija Avilska je u nekim fazama svoga života zaludu tražila pratitelja a zatim shvatila da se u takvim trenucima Bog zauzima za nju. Kao ona, možemo se i mi ovdje u Njega pouzdati. Ali je u takvim slučajevima dobro pisati dnevnik i zabilježiti što me zaokuplja. Tako se nećete lako izgubiti.
«Boga ne moraš tražiti ni ovdje ni tamo; on nije dalje od vrata tvoga srca. Stoji tu i strpljivo čeka, koga će naći spremna da Mu otvori i pusti ga unutra. Ne moraš dozivati izdaleka; On može očekivati manje od tebe da Mu otvoriš. Vrijeme je: Otvoriti i ući.» Učitelj Eckhart
|
|
|||
Duhovne
vježbe kod kuće - Kako to izgleda?