|
|
||||
|
Mjesta susreta
Lectio divina str. 1 str. 2
Prije nego u molitvi započnemo govoriti Bogu, Bog je već govorio nama u riječi Pisma. Stoga je za monahe lectio divina (božansko čitanje) uvijek povlašteno mjesto susreta s Bogom i susreta s Kristom. Benedikt je rezervirao tri sata dnevno za lectio divina. Monasi su pritom čitali ili Sveto pismo ili crkvene Oce. Ali lectio ne znači čitanje da obogatim svoje znanje, da dobijem informacije, nego susret s Bogom koji nam govori u riječi. U riječi nastaje slika onoga koji govori, a to je posve osobna slika. U riječi naslućujemo nešto od jedinstvenosti i najintimnijeg)shvaćanja Boga s kojim se u Pismu uvijek iznova susrećemo kao s onim koji nam izriče svoje srce. U susretu s Bogom susrećem se sa samim sobom na jedan nov način. Augustin je klasičnim riječima izrekao: «Božja riječ je protivnik tvoje volje sve dok ne postane začetnikom tvoga spasenja. Dokle god si svoj vlastiti neprijatelj, i Riječ Božja je tvoj neprijatelj. Budi svoj vlastiti prijatelj, pa će tada i Božja riječ biti u suglasju s tobom.» (17) Radi se o tome da se hrvamo s Božjom riječju. Ako ju ne shvaćam, onda je to zato jer sama sebe ne shvaćam ispravno. Ako me Riječ Božja ljuti, to je zato jer pogrješno shvaćam sebe, jer sebe definiram polazeći od ljudi i svijeta, a ne polazeći od Boga. Hrvanje s Božjom riječju vodi do susreta s Bogom i tako do novoga susreta sa samim sobom. Bog mi odjednom postaje jasan i moja mi vlastita egzistencija postaje jasna. Shvaćajući Božju riječ, nanovo shvaćam samoga sebe. Riječ dakle ne želi posredovati informacije, nego jedno novo shvaćanje samoga sebe. Shvaćanje pritom uvijek znači stapanje obzora: obzor moga shvaćanja sebe stapa se s obzorom egzistencijalnog shvaćanja teksta. (18) Shvaćajući tekst, ja na nov način shvaćam sebe i svoj život. I izlažući tekst, imam dijela na bitku koji se u tekstu izlaže, imam dakle dijela na istini, imam dijela na Bogu koji konačno sjaji u svakome tekstu kao stvarna istina iza svega. Shvaćanje je uvijek već susret, susret s tekstom i sa sobom, a u oba susreta s Istinom i konačno sa samim Bogom.
Lectio divina ima četiri koraka. Prvi korak je čitanje. Čitam sasvim polagano Pismo sve dok me neka riječ ne dotakne i pogodi. Zatim zastanem kod te riječi. Odlažem knjigu i puštam da riječ dotakne moje srce i prožme ga. To je drugi korak, meditatio. Meditatio ne znači razmišljati o pročitanoj riječi, nego pustiti da ona padne u srce, da pokušam kušati ju, okusiti. Ja dakle mogu ponavljati riječ, mogu ju nanovo govoriti srcem, ili mogu sebi reći: Ako je to tako, kako se onda osjećam, tko sam onda zapravo, što je onda tajna moga života? Meditatio je kušanje, novo gledanje, novo shvaćanje sebe i meditatio je susret s Bogom, kušanje Boga u njegovoj riječi. «Otkrij u Božjoj riječi Božje srce.» Tako opisuje papa Grgur meditiranje biblijske riječi. (19) Za Guiga Karthäusera, koji je opisao četiri stupnja molitve u Scala Claustralium, čitanje teži za slašću blažena života. Meditacija ju nalazi, molitva ju izmoli, a contemplatio ju uživa. (20) Meditacija prodire u nutrinu riječi i tako raspiruje čežnju srca za Bogom. Što se više uživi u riječ, čežnja postaje to veća. Za Guiga razbija meditacija alabastrenu posudu i miriši slatkoću pomasti. Čezne za slatkoćom i slašću Boga, ali ju još ne kuša. Osjeća da stvarno osjećanje mora doći od Boga. Radi toga se monah u trećemu koraku, u oratio, obraća Bogu i moli ga da mu ispuni čežnju. Guigo mu u usta stavlja molitvu: «Dugo sam u svome srcu meditirao i u mojoj je meditaciji gorjela vatra i čežnja da te upoznam, i sve se više rasplamsavala. (Usp. Ps 38,4) Dok mi lomiš kruh Svetoga pisma, u lomljenju kruha leži velika spoznaja (Usp. Lk 24,30 i dalje): i što te više spoznajem, to više čeznem za tim da te upoznam, ne u slovima, nego u iskustvu (in sensu experientiae).» Tako onaj koji meditira moli da mu Bog pošalje barem kapljicu nebeske rose, da ga okrijepi u njegovoj žeđi: «jer gorim od ljubavi.» (Guigo 478) Kušajući Božju riječ dolazimo u dodir s našom dubokom čežnjom za Bogom. U oratio stavljamo pred Boga našu čežnju i molimo ga da nas čežnja ispunja sve više i više.
|
Mjesta susreta
1 2
|
|||
Lectio
divina