|
|
||||
|
Mjesta susreta
Molitva za druge
Povezanost u molitvi onkraj razuma i osjećaja, događa se na dnu duše. Ta povezanost može biti praćena osjećajima blagonaklonosti i ljubavi, ali ne mora. Odlučujuće je da se na dnu svoje duše otvorim za Boga, ali i u Bogu, i za najnutarnjiju tajnu čovjeka za koga molim. Što se dublje otvorim Bogu, to više ću se otvoriti prema čovjeku. Na dnu svoga srca susrećem i srce moje braće i sestara. To je iskusio Siddharta kad je ležao na rijeci i primio rasvjetljenje. Tu se on odjednom osjetio jedno sa svim ljudima. Tu više nije osuđivao one koji su bili zaokupljeni išli za tako jeftinim užitcima, koji su bili zaokupljeni djetinjastim brigama. Osjetio je duboko jedinstvo s ovim «djetinjastim ljudima», dubok mir. Bog mu je u tome rasvjetljenju dao da bude jedno ne samo s Temeljem svijeta, nego i sa svim ljudima. (14) Prava molitva vodi uvijek i do dubokoga susreta s ljudima. Ovaj se susret pritom može dogoditi ili preko svjesne molitve i razmišljanja, preko uživljavanja u drugoga, ili pak silaženjem u vlastiti ponor duše, da se tu, u najdubljoj intimi osjetim povezan sa svim ljudima. Starac Siluan misli o ovoj posljednjoj molitvi da ne treba čitati novine da bi molio za druge. On se u molitvi osjeća duboko povezan sa svim ljudima. Ali molitva za njega nije nešto neobvezatno, nego ona znači: dati za druge krv svoga srca, uživjeti se u drugoga svom svojom ljubavlju i predanjem, s njime trpjeti i zajedno s njime stati pred Boga i zajedno se predati Bogu. Siluan opisuje kako svaki dan moli za svoje radnike i kako njegova molitva stvara ozračje u kojemu se radnici osjećaju prihvaćeni i zato su spremni dobro obavljati svoj posao: «Nikada nisam ujutro došao k svojim ljudima, a da prije toga nisam za njih molio, i moje srce puno suosjećanja i ljubavi kuca za njih. Kad pođem k njima u radne prostore, najčešće mi navru suze sažaljenja. Ja im dajem dnevni posao i, dok rade, molim za njih. Idem u svoju ćeliju i molim za svakoga posve osobno. Stanem pred Boga i kažem mu: 'Ah, Gospodine, sjeti se Nikole. On je još mlad, tek mu je dvadeseta. Napustio je svoje selo i svoju ženu koja je još mlađa od njega, a imaju i dijete. Zamisli si kako su žalosni što je morao otići. Ali oni nisu mogli kod kuće živjeti od njegova rada. Zaštiti njegovu obitelj, dok je on odsutan. Sačuvaj ju od svakoga zla. Daj mladomu mužu hrabrosti izdržati ovu godinu i obdari ga radosnim povratkom kući, s dostatno novca i puno hrabrosti kad naiđe na poteškoće.' … U početku sam za Nikolu, njegovu ženu i njegovo dijete molio sa suzama sažaljenja. I dok sam molio, počeo sam osjećati Božju blizinu. Malo-pomalo ovaj je osjećaj postao toliko jak da više nisam mogao misliti na Nikolu, njegovu ženu, njegovo dijete i njihovo selo. Mogao sam misliti još jedino na Boga. Njegova božanska prisutnost privlačila me je sve dublje i dublje k njemu dok odjednom u srcu ne otkrih da njegova nježna ljubav obuhvaća Nikolu, njegovu ženu i dijete. Sada sam počeo moliti za njih Božjom ljubavlju, ali ponovno sam bio povučen u dubinu gdje sam opet našao božansku ljubav.» (15)
U molitvi za drugoga se susrećem s njim na nov i dublji način. Osjećam se s njim povezan u najdubljoj intimi. Gledam ga novim očima. Molitva za drugoga mijenja ponajprije mene. Ja drugoga gledam novim očima, ne više polazeći od svoje srdžbe ili svoga razočaranja, nego polazeći od Boga. Tako dobivam za njega novu nadu. I ja se mogu s njim zaista susresti drukčije. Kad sam se razišao s nekim svojim subratom, osjećao sam se nekako blokiran kad sam se s njim susreo sljedeći put. Ali ako sam za njega molio, mogu mu prići neusiljeno. Molitva me promijenila i tako omogućila novo zajedništvo. Molitva zrači drukčije. Mi mislimo da svoje negativne misli prema drugima možemo prikriti a radi se samo o tome da se s njim susrećemo naizvan pristojno. Zapravo drugi osjeća što iz nas zrači. Molitva mijenja naše zračenje. Transpersonalna psihologija bi rekla da molitva stvara pozitivnije vibracije. Kako god to tumačili, molitva u svakome slučaju može stvoriti preduvjete za dobar susret s bratom ili sestrom.
Ali molitva mijenja ne samo mene, nego i drugoga. Drugi može kao prvo, i mene drukčije susresti ako ja zračim pozitivnije. Drugo, ljudi se na dublji način osjećaju prihvaćeni i s nama povezani, ako za njih molimo. Kad mladi, koji dolaze k nama na tečajeve, znaju da svakoga jutra i večeri molimo za njih, oni se tada osjećaju s nama povezani, tada se više ne osjećaju osamljeni. Jedan mladić mi je napisao koliko mu dobro čini prilikom ustajanja sjetiti se da ne ustaje u neki prazan i stran prostor, nego u prostor koji je prožet molitvom monaha. Tako molitva stvara duboku povezanost i bez obzira na prostornu udaljenost. Za mnoge ljude je važno znati da uvijek molimo u isto vrijeme. Oni se tada osjećaju nošeni, prihvaćeni, voljeni. I osjećaju se preko naše molitve povezani s Bogom, ali i s nama.
|
Mjesta susreta
|
|||
Molitva
za druge