|
|
|||
|
Oslobađajući uzdah
Često se ljutimo zbog drugih ili čak zbog nas samih. Ponekad puta smo potišteni i nezadovoljni, blizu očaju. Možda nas opterećuju osjećaji krivnje kojih se ne možemo osloboditi. Ili nas muče strahovi. Postoji mnogo vrsta duševne napetosti koje se ne možemo tek tako osloboditi. Što ćemo dakle činiti? Prvi korak do našega oslobođenja jest priznati i prihvatiti da smo srditi, uzbuđeni, žalosni, puni strahova i tako dalje. Vjerojatno priznajemo sebi ove osjećaje samo u mislima. Ali to nije dostatno. Naš strah, samoću, naše brige moramo stvarno osjetiti, također tjelesno. Čim nam to uspije, oslobodit će se, sam od sebe, dubok, oslobađajući uzdah, a s ovim se uzdahom oslobađa i dobar dio naših briga i strahova. Stoga ovaj proces nazivamo «oslobađajući uzdah», jer smanjuje našu napetost i pomaže nam smiriti se. Činimo li to u Božjoj nazočnosti, tada uzdah postaje molitva. Ako sebe pri udisanju možemo zamisliti kao bijedna stvorenja, koja smo mi, nesposobni osloboditi se naših nenaklonosti prema drugima, našeg nutarnjega nemira i naših osjećaja straha i krivnje, tada ćemo pri izdisaju s najvećim pouzdanjem u Očeve ruke staviti naše brige i potrebe i sve što nas opterećuje. Ništa nas ne može spriječiti u tome da uvijek iznova izbacimo ovaj «oslobađajući uzdah». Sjednimo jednostavno neko vrijeme i uzdišimo svoju molitvu u nazočnosti Božjoj. Osvježit ćemo se i laka srca vratiti natrag na svoj posao.
|
Vježbe:
|
||
Oslobađajući
uzdah