Sa svakim dobrim čovjekom

koji živi na svijetu, izlazi sunce.

Dobar čovjek je kao malo svjetlo koje putuje kroz noć našega svijeta i na svome putu ponovo pali mrtve zvijezde.

Dobro koje ljudi iskazuju ljudima u prijateljstvu i ljubavi, nije u uspješnosti i konkurenciji. Ne može se izmjeriti ni statistički utvrditi. Ono je dublje. Ono je kao nevidljiva topla Golfska struja. Ali se ono osjeća na obalama svijeta, u kojemu je dugo bilo hladno zbog hladnoće među ljudima.

Misliš li o meni dobro, i sam ću postati bolji ...

Ljudi me sve više očaravaju. Sprijateljiš li se istinski s njima, oni su svaki dan avantura.

Ljudi s pitanjem u očima, napetih lica. Ljudi koji pate. Očajni ljudi, do dna duše ogorčeni. Ljudi koji više nisu kadri ničemu se radovati. Ljudi koji više ne žive. Ne shvaćam ih, ali ih volim. To su ljudi koji trebaju mene i ljudi koje ja trebam, bez kojih ne mogu.

Nitko nije tako loš kao u svojim lošim trenucima. I nitko tako dobar kao u svojim najboljim trenucima. Ljude prebrzo doživotno osudimo na temelju jednoga jedinoga posrtaja. Najčešće ih prikivamo uz njihove pogrešne radnje i stavove. Pa ipak: jedna loša osobina nipošto ne znači i loš čovjek. Jedan loš dan nikako ne znači i loš život.

Mislim li zlo, i činit ću zlo. Činim li od ljudi zle ljude, oni neće postati bolji. Mislim li dobro o drugome, dajem mu da shvati: ne ostavljaš me ravnodušnim. Puno mi značiš. Vrijedan si truda. Čovjek te mora voljeti.

S dobrim ljudima

sve može opet biti dobro.
Dobar čovjek je milost
za ovaj svijet.
Ti si dobar čovjek!
 

Čovječe, nisi stvoren za industriju i proizvodnju, za konto i potrošnju. Stvoren si da budeš čovječniji. Stvoren si za svjetlo, za radost, da se smiješ i pjevaš, da u ljubavi živiš i da budeš tu za sreću ljudi oko sebe. Čovječe, stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S rukama da daješ i sa srcem da ljubiš, i to s dvjema rukama, dosta dugima da njima drugoga zagrliš.

Prethodne karte

početak teksta

naslovnica