|
|
|
Nikada još nije bilo toliko užurbanih ljudi. Očevi i majke čekaju beskrajno dugo da ih posjete njihova djeca: djeca nemaju vremena! Bolesni i stari promatraju zdrave i mlade kako žure: tako im se žuri! Bračni drugovi se otuđuju: nemaju vremena jedno za drugo. Zašto imamo tako malo vremena? Okolina, reklame, industrija za odmor i razonodu govore nam neumorno što sve moramo imati, što sve moramo činiti i što si sve moramo nabaviti. I tako je život programiran do u sitnice. Zato bih ti predložio: Hajde, jednom ništa ne radi i konačno se smiri!
U tišini prebivaju radosti života koje smo izgubili pukom jurnjavom. Iz tišine izrastaju male pažnje, koje trebaju puno manje vremena nego što mislimo: dobra riječ, nasmijano lice, zahvalan poljubac, slušanje s razumijevanjem, iznenadan telefonski poziv, dar načinjen vlastitim rukama, srdačno pismo. Otkloni iz svoga života ono ubojito «Nemam vremena». Prestani s ubojitim tempom. Pronađi vremena da budeš čovjek prema svojim bližnjima.
Čovjek treba dobrotu, a napredak mu je donio suparništvo. Čovjek treba Boga, a napredak mu je donio novac.
|
