|
|
|||
|
Sunčane zrake radosti
Oči imam za svjetlo, za proljetno zelenilo, za bjelinu snijega, za sivilo oblaka i plavetnilo neba, za sunčev sjaj danju, za svjetlucanje zvijezda noću i za nevjerojatno čudo što ima toliko divnih ljudi.
Usta imam za riječ, za dobru riječ na koju drugi čeka. Usne imam za poljubac, ruke – da pomažu i budu nježne, noge – da pođu na put k bližnjemu, k onima koji žive u samoći i hladnoći. A srce imam – za ljubav.
Zašto onda nisam sretan? Jesu li mi oči zatvorene, usta puna gorčine, ruke lijene, noge ukočene, srce hladno? Zar ne znam da sam stvoren za radost?
|
|
||
Radosti