IMATI IME

BOŽIĆ – MISA BDJENJA

„Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus“

(Mt 1,18-25)

Ime označava ono bitno

jednoga bića.

Što netko jest,

što netko može,

što netko čini

čvrsto je povezano s njegovim imenom.

Imena su često unaprijed zadana

i čekaju na ispunjenje.

Moram sebi „načiniti ime“ – svoje ime.

Kad netko spomene moje ime,

osjećam se oslovljenim.

Kad ja spomenem neko ime,

nekomu se obratim imenom,

postaje prisutna bit pozvanoga,

makar njegovo tijelo nije nazočno.

„Isus“ je ime

„nad svakim imenom“.

„Isus“ znači: Bog spašava.

Boga, vječnoga Spasitelja,

po „Isusu“

mogu dozvati.

Kad zazovem, izgovorim „Isus“,

Božja spasiteljska moć postaje prisutna,

i ona dolazi do izražaja.

Nije nam dano ni jedno drugo ime

u kojemu nalazimo spasenje,

iako su u ovome imenu

sadržana još mnoga imena.

Spasitelj ne treba ništa „činiti“;

on treba jedino biti tu uz nas;

tada će sve naposljetku biti dobro.

„Krist Gospodin, Spasitelj je tu!“


Gospodine Isuse,

utisni svoje ime

duboko u moju svijest

i u moje srce,

da postignem spasenje.






BOŽIĆ – MISA POLNOĆKA

„Danas vam se rodio Spasitelj“

(Lk 2,1-14)

BITI SPAŠEN

Bog je postao čovjekom.

Sveto i spasonosno čovještvo Božje

ušlo je u nespašeno čovještvo svih ljudi

i stopilo se s njim.

Isus je ušao u našu ljudsku narav

kao implantat,

kao pace-maker

za naše srce teško poremećena ritma.

Rodio nam se Spasitelj:

Kako, od čega nas spašava „naš Spasitelj“?

On nas spašava ljubavlju od manjka ljubavi.

Naša bolest je „nesvjesnost“.

U svojoj sebičnosti, svojim grijehom,

izgubili smo svijest

da smo vječno neizgubivo ljubljeni.

Isus nam ponovno daje ovu svijest

kad vjerujemo u njega.

Bog uvijek bezuvjetno ljubi sve ljude

i stvorenja.

U ovoj svijesti leži snaga

koja je jača od smrti,

jača od svakoga pritiska trpljenja,

jača od razornih sila dvojbi

koje nas nagrizaju.

Ova snaga, koja je jača od mržnje,

spašava nas od razaranja:

od razaranja svijeta oko nas i u nama,

od samorazaranja.

Kao „vječno ljubljeni“

više ne „moramo“ mrziti,

više se ne „moramo“ ljutiti na sebe i na druge.

Bog ljubi bezuvjetno.

Ne primorava,

ne viče i ne nameće silom.

On čeka

sve dok i ja sebe

ne svladam njegovom ljubavlju,

sve dok se bezuvjetno ne otvorim

njegovoj ljubavi.


Gospodine,

Bože, Spasitelju naš,

ne daj mi nikada zaboraviti

da si uvijek tu

snagom svoje ljubavi,

koja može spasiti

sve ljude.







BOŽIĆ – DANJA MISA

„I riječ tijelom postade i nastani se među nama“

(Iv 1,1-18)

MOĆI STANOVATI

Imati kuću,

imati stan,

imati zavičaj,

znati kamo pripadaš,

biti zaštićen,

steći naviku i priviknuti se…

– sve to je „stanovati“.

Ipak, stan ne čini stanovanje:

moram sam kod sebe biti kod kuće,

tada mogu stanovati,

čak i kad nemam stan.

Bog se pojavljuje kao „riječ“,

kao onaj koji se obraća svim ljudima,

i onaj koji oslovljava sve ljude,

i komu se svatko može obratiti.

Kad ljudi progovore,

kad ljudi dođu do riječi,

Bog, vječna Riječ je taj

koji to proizvodi.

Vječna Riječ djeluje

da se razumijemo.

On je počelo svih odnosa

koji su za nas zavičaj

i u kojima se osjećamo kod kuće.

Isus je utjelovljenje vječne Riječi;

on prebiva među nama,

da bi smo se mi nastanili kod njega.

On se hoće nastaniti u nama,

da bismo mi u njemu već sada

našli zavičaj i stan

iz kojega više nikada

nećemo biti protjerani.


Gospodine, Bože,

postao si čovjekom

da bismo mi mogli naći dom.

Daj mi nastaniti se kod tebe

i već sada pronaći

svoj vječni zavičaj.

FACEBOOK PREPOUKA
NEWSLETTER
Ukoliko želite redovno primati naše poruke upišite svoj e-mail.