Uskrsno buđenje

Preveo i priredio Pavao Madžarević

Svi smo mi u naš život probuđeni. Svjetlo svijeta je za nas izišlo kad smo ga ugledali. Svi dolazimo iz tame majčina krila žene koja nas je rodila. Svakoga se jutra ponovno budimo iz tame noći, ugledamo svjetlo ovoga dana, ustajemo iznova. Svako novo jutro podsjeća nas na stvaranje i rođenje. Na početku povijesti stvaranja u Bibliji izričito se spominje: Reče Bog: Neka bude svjetlo! I bi tako. Tako se događa sve do danas.

Uskrs je svetkovina života koji se budi. Ovu svetkovinu započinjemo u noći. Kršćani slave ovu vazmenu noć svim osjetilima. Bdiju i mole. Sjećaju se čudesnih Božjih djela tijekom povijesti. Nazivamo ju svetom i spasonosnom i kao takvu veličamo. Krist je ustao iz tame smrti. U slici uskrsne svijeće ulazi on u mračne crkve. Kao pravo Svjetlo hoće rasvijetliti i posljednje kutke svakoga srca i u njemu ponovno izići sjajući kao jutarnje sunce. U vazmenoj noći blagoslovljeni oganj i svježe blagoslovljena krsna voda podsjećaju na veliku pobunu za oslobođenje i dug hod židovskoga naroda kroz pustinju, koji je tek nakon četrdeset godina doveo u željenu slobodu. Ropstvo, ugnjetavanje i tuđinska sudbina konačno su prošli.

Sloboda i slobodno vrijeme za mnoge ljude su danas važni pojmovi njihova osjećaja života. U našemu „društvu doživljaja“ hoće ljudi doživjeti nešto, hoće sebe iskusiti kao slobodne a ne zaposjednute ili stavljene pod skrbništvo. Hoće umaknuti često ubojitoj jednoličnosti zarobljenosti svakodnevice. Mnogi pritom nažalost – ponekad a da to niti ne opaze – upadaju u još veće ovisnosti. Neki se na svome putu čak potpuno strovaljuju u veliku slobodu. Mnogi ponuđači i danas su spremni jamčiti uz odgovarajuću cijenu više života i veći doživljaj welnessom i fitnessom. Ne održe svi to što obećaju. Među njima je i puno lažnih predmeta koji nadomještaju pravu stvar. Zato je dobro razlikovati što nosi a što vara.

Mi kršćani po Uskrsu smo oslobođeni za život, za pravi život.

Slavljenje Uskrsa obećava nam novo buđenje. Novo opažanje. Novo svjetlo za običnu i strašnu tamu našega života. Ovo svjetlo se ne sastoji u pojačavanju osjećaja, ni u proširivanju svijesti, nego u susretu i iskustvu s Isusom Kristom. On sam je to novo svjetlo. Mi kao krštenici nosimo njegovo ime. Od njega smo izabrani i opunomoćeni da svojim životom u svijet unosimo njegovo svjetlo.

Uskrsno obećanje sreće ipak ne ide preko tamnih strana života, ne izoštrava sjene i nagađanja, ne zasljepljuje. Ono više suuključuje i rasvjetljuje ono što često leži u tami, što plaši i čini tjeskobnim i ugrožava. Sam Krist je u svojoj muci ušao u noć neuspjeha, poraza i smrti i kroz nju prošao. U očima „svijeta“ strašno se osramotio. Bez nade i bez temelja potpuno je sa svojim namjerama da ljude uvjeri u sveobuhvatno Božje milosrđe. Jadno je propao s pokušajem da svakomu čovjeku donese dostojanstvo i apsolutno poštovanje.

Uskrsnuli dolazi iz smrti, iz tame, iz neutješne žalosti. Ali taj užasan svršetak pokazuje se kao velik obrat. Žene i učenici iskusuju da živi.

Dolazi i ide s njima. Umiješa se, spočetka neprepoznat kao kod one dvojice učenika na njihovu bijegu u Emaus. Vodi ih – kao stranac – u razgovoru do nove nade. Odjednom prepoznaju njega i veću povezanost njihova i njegova života. Tako se karte ponovno miješaju, i to tako da i oni, koji inače uvijek izvuku kartu gubitnika, imaju novu priliku. Uskrsnuli nije neki neosporni super i sjajan čovjek, nego trpljenjem označeni. On nosi smrtne biljege rana, ali one sjaju. One su za učenike uvijek iznova njegovi raspoznajni znaci.

Mnoga uskrsna izvješća pripovijedaju o tome da je bilo rano ujutro kad su žene i učenici susreli Uskrsnuloga. Izjutra se budimo i ustajemo. Izjutra je vrijeme buđenja, vrijeme svježine i vrijeme novoga započinjanja. Čuo sam pripovijedati o jednome starom uskrsnom običaju koji danas nažalost više ne postoji. Žene su morale rano u uskrsno jutro poći na bunar i odande donijeti „uskrsnu rosu“. Rosa je najnježniji oblik vode. Rosa dolazi – kao i svjetlo – iz noći i osjetna je u svitanje. Rano ujutro je dan još svjež kao rosa. Na tome uskrsnom putu do bunara žene su morale paziti na to da ne budu viđene. To izražava: na Uskrs se radi o nečemu tajanstvenome, ne automatski vidljivome, zacijelo pak o novome načinu gledanja.

Uskrs nas hoće kao svetkovina i kao tajna pozvati da osvježavajuću Božju rosu života osjetimo u svojim srcima. Mi smo pozvani da – katkada samo naznačene – znakove života Uskrsnuloga otkrijemo i opazimo. Pozvani smo da u strahu i iza zatvorenih vrata naših srdaca dopustimo da nam on daruje utjehu i pomoć. Ako smo spremni za njegova iznenađenja, poneke neprovidne stvari u nama mogu se rasvijetliti, potištenost se može preobraziti, a u tuzi nova nada zazelenjeti. Tako može život u nama ponovno procvasti, a životna radost opet početi teći.

Takvo uskrsno iskustvo ne možemo niti silom iznuditi niti narediti. Prije smijemo dopustiti da k njemu i u njega budemo dovedeni; možemo ga stjecati. Ostaje pitanje pouzdajemo li se u živoga Boga da on, tajanstven i čudesan, u nama i među nama stvara nas i osposobljava za to da iz nje živimo. Svojim životom i svojom zauzetošću svjedoče kršćani tada, ali i danas: DA. Nova kvaliteta života (danas često velikim slovima pisana riječ) Uskrsa glasi: Nada. Izvor i jamac za to jest sam Uskrsnuli. Uskrs nije ljudski izum. Niti pobožna želja tipa: bilo bi lijepo kad bi…

Uskrs je Božji ustanak za život i njegova borba protiv smrti; to je pobjeda nad svime što je smrtno u našemu životu. Takva nada ostaje provokacija svima samostvorenim osiguranjima i mjerama sigurnosti. Tko slavi Uskrs, može ponovno dopustiti da ga ova nada osvježi, da ju oni u sebi i u drugima ponovno probude, da se ponovno na nju probude. Samo budnim osjetilima moguće je čudo života i opažati: čudo izlaska sunca, bisernu rosu koja poput dijamanata sja na livadi u rano jutro, sreću darovane životne radosti, sjajne trenutke duboka prijateljstva, blagotvorne svijetle trenutke u teško vrijeme. Uskrs mi govori da se u životu, ali i u smrti, naposljetku radi o dobrome, začuđujućemu, usrećujućemu buđenju, i onda kad u životu sve nije i ne ide dobro.

Od srca vam želim svježe i oslobađajuće uskrsno buđenje. Kušajte uskrsnu radost punim plućima. Ima je dosta za sve.

FACEBOOK PREPOUKA
NEWSLETTER
Ukoliko želite redovno primati naše poruke upišite svoj e-mail.