Sreća pažljivosti


Sreća pažljivosti uvod (audio)

1.Sreća pažljivosti 01 (audio)

Uvesti u pažljivost cilj je svih duhovnih puteva. Svi oni znaju za pažljivost u ophođenju sa stvarima, s ljudima i s trenutkom. Ako sam pažljiv, pazim na sve što činim. Ne živim tek tako. Posve sam pri onome što uzimam u ruke. Opažam što upravo jest. Ako se s pažljivošću perem, postajem svjestan kakva je tajna pranje. Čistim se od sve prljavštine, ne samo od vanjske prljavštine, nego od svake svoje nutarnje emocionalne zaprljanosti. Čistim se od onoga što smućuje moju izvornu i neiskrivljenu sliku. Osjećam vodu koja me osvježava i pere sve što zaklanja moju pravu sliku.

Sve što činim, po pažljivosti dobiva dublje značenje.



2.Sreća pažljivosti 02 (audio)

Njemačka riječ "achtsam", pažljiv, dolazi od indogermanskoga korijena "ok", a znači "razmišljati, promisliti". Pažljiv je dakle onaj koji pri onome što čini razmišlja što se tu zapravo događa. Ne živi mehanički, nego svjesno. Ima ljudi koji se u mislima udaljuju od onoga što čine. Idu na šetnju, ali u mislima su negdje drugdje. Ne paze na put kojim idu, ili na korake koje čine. Odlaze naprotiv šetati prostorima svoje mašte. Pažljivost bi značila da sam posve u hodu. Opažam svoj korak. Što znači ići? Dodirujem zemlju - i idem dalje. Ne ostajem stajati. Ići znači ići uvijek dalje, ne pomiriti se s postignutim, nego se preobrazivati u hodu.

Kad pažljivo idem, otkriva mi se tajna hodanja. Tada iskusujem da je hod prispodoba za moj život...



3.Sreća pažljivosti 03 (audio)

Pažljivost je povezana i s buđenjem. Mnogi ljudi misle da su budni. U stvarnosti spavaju. Uljuljali su se u iluzije o svome životu. Ne opažaju stvarnost kakva jest. Indijski učitelj mudrosti Anthony de Mello misli da je mistika buđenje za stvarnost. Ima ljudi koji zamjenjuju mistiku s pobožnim slikama mašte. Bježe u pobožne misli da izbjegnu stvarnosti. Prava se pažljivost ipak sastoji u tome da se probudimo, da konačno otvorimo oči i stvarnost gledamo onako kakva uistinu jest. Grčka riječ za istinu, "aletheia", znači da je skinut veo koji je navučen preko svega i zaklanja bit stvari, i mi gledamo u dno.

Probuditi se znači ne zadovoljavati se dalje s velom iluzija koji smo navukli na sve, nego gledati iza stvari, otkriti pravu stvarnost života.



4.Sreća pažljivosti 04 (audio)

U njemačkoj riječi "achten", paziti, krije se "Hochachtung", duboko poštovanje. Kad se pažljivo odnosim prema stvarima, pazim na njih, one su mi tada vrijedne. Otac monaštva Benedikt opominje svoje monahe da se pažljivo odnose prema alatu i prema svim stvarima. Pa i ekonom, koji je mjerodavan za gospodarstvo, neka sa svim posuđem samostana postupa kao sa svetim oltarskim posuđem. Neka razvija osjećaj za to da je sve sveto, da je sve prožeto Božjim Duhom, da je sve Božji dar. Tko s alatom postupa kao sa svetim oltarskim posuđem, ima osjećaj za pravu vrijednost stvari. U svemu konačno dodirujemo praizvor: sve je stvorenje Božje i sve nam je on darovao. U Tominu Evanđelju govori Isus svojim učenicima: "Rascijepite komad drveta - ja sam tu. Podignite kamen, i ondje ćete me naći."

Ispod svakoga kamena leži tajna. Otkrit će ju onaj tko živi pažljivo.



5.Sreća pažljivosti 05 (audio)

Ako pažljivo prolazim kroz vrata, slutim što to znači: idem iz jednoga prostora u drugi. Vrata mi otvaraju novi prostor. Nešto napuštam i u nešto novo idem. Isus govori da je on vrata. On u svome biću ostvaruje što pažljivi iskusuje prolazeći kroz vrata: vrata me vode u prostor moje duše, u nutarnji prostor moga srca.

U svome životu prelazim mnoge pragove. Zakoračujem u novu zemlju. Otvaram si nove prostore koje još ne poznajem. Vrata otvaraju i zatvaraju. Kad nakon posla pažljivo prođem kroz kućna vrata, svjesno zatvaram vrata posla da otvorim vrata u obitelj, da bih bio posve prisutan kad dođem kući. Mnogi se ipak vraćaju kući s problemima posla. Oni su još uvijek negdje drugdje.

Svjesno proći kroz vrata znači: sve drugo ostaviti iza sebe i posve se naći u prostoru koji mi otvaraju vrata.



6.Sreća pažljivosti 06 (audio)

Benedikt iz Nursije voli latinsku riječ "custodire". Ona znači: paziti, biti na oprezu, bdjeti, svjesno opažati. U oruđe duhovnoga umijeća življenja spada to da u svako vrijeme bdijemo nad vlastitim vratima i djelovanjem, kaže on. Pažljivost je za benediktinsku tradiciju postalo jednostavno duhovno vježbanje. Pažljivost vrijedi za alat kojim radimo. Ona vrijedi i za jezik koji često nepromišljeno govori i time nanosi nesreću. Tada se ljutimo kad smo ponovno rekli stvari koje bismo najradije zadržali za sebe.

Ono što prije svega želi ući u nas i zatim određivati naše riječi, to je pažljivost prema mislima i osjećajima, emocijama i strastima.



7.Sreća pažljivosti 07 (audio)

Lijepa slika ove pažnje jest slika vratara. Svodi se na Isusa koji govori o čovjeku koji dolazi i na svoje sluge prenosi odgovornost za svoju kuću. "Vrataru zapovjedi da bdije" (Mk 13,34). Tako čovjek treba biti dobar vratar koji svaku misao, koja kuca na vrata, pita: "Pripadaš li meni ili si prema meni neprijateljski raspoložena? Hoćeš li mi nešto reći ili samo hoćeš zaposjesti moju kuću i izbaciti me iz nje?"

Paziti na svoje misli - važna je vježba života. Jer s mislima sve započinje. Misli mogu ozdravljati, ali nam mogu i škoditi.



8.Sreća pažljivosti 08 (audio)

Mi trebamo pažnju, čuvara koji svaku misao, koja želi prodrijeti u naš nutarnji životni prostor kuće, pita o tome je li dobra ili nije, je li ona zaposjedatelj kuće koji se u našoj kući šepiri i osporava nam pravo stanovanja u njoj. Stražar bdije. Ne spava. Čuva moju kuću da bi u njoj stanovao spokojno i sigurno.

Priuštimo si dobre stražare za vrata koja vode u naše srce, i za jezik - za vrata koja su otvorena prema van i iz kojih često teku nepromišljene riječi koje ni nama ni drugima ne čine dobro.



9.Sreća pažljivosti 09 (audio)

Latinska riječ "custodire", biti pažljiv, ne znači: kontrolirati. Tko želi kontrolirati svoje misli, sigurno će mu ispasti izvan kontrole. Radi se o tome da budemo budni, pažljivi i da pažljivo živimo, da smo u dodiru sa samima sobom i s onim što jest. Psiholozi govore da je najveća bolest našega vremena što smo izvan povezanosti; ljudi su izgubili povezanost sa sobom, sa stvarima, s ljudima i s Bogom. Tko nije povezan sa stvarima, nepažljivo se odnosi prema njima.

Tko je nesposoban stupiti u vezu s čovjekom, previđa tajnu drugoga. Ne pazi na poticaje svoje duše.



10.Sreća pažljivosti 10 (audio)

Tko ne poznaje prisan odnos prema samome sebi, nikada nije pri sebi, nikada nije stvarno "kod kuće". On je posvuda i nigdje. Žali se da se osjeća sam i osamljen. Ali nije pri sebi. Samomu sebi ne dariva blizinu. Time više čezne za blizinom ljudi. Ali kad mu se netko približi, ne može podnijeti blizinu.

Pokušaj jednom svjesno stupiti u vezu s onim što upravo činiš, osjetiti odnos prema onome što upravo dodiruješ. Opažaj odnos prema stablu pokraj kojega stojiš, prema cvijetu koji pred tobom cvate. Otkrit ćeš kako odnos prema stvarima sve uranja u novo svjetlo. Opažaj odnos prema alatu koji uzimaš u ruke, prema svome računalu, prema knjizi koju upravo čitaš. Opazit ćeš da to nisu mrtvi predmeti. Oni odjednom počinju svijetliti. Postaju tebi važni.

Kad osjetiš vezu, sam od sebe ćeš pažljivo postupati prema stvarima.



11.Sreća pažljivosti 11 (audio)

Tko je izgradio odnos prema kamenu, koji mu je darovao prijatelj ili prijateljica, njemu kamen počinje odjednom živjeti, govoriti. Pripovijeda mu o njegovu prijatelju. Pripovijeda mu o mjestima na kojima je ležao. Pripovijeda mu o njegovoj čežnji da zajedno s njim gradi veliku katedralu.

Poznajem stolara koji je mogao oduševljeno pripovijedati što je opazio u drvetu jednoga stabla. Imao je odnos prema drvetu. Dodirivao ga je sa strahopoštovanjem. Drvo je njemu bilo dragocjeno i vrijedno ljubavi.



12.Sreća pažljivosti 12 (audio)

Biti pažljiv nije neko postignuće koje bismo mogli ostvariti. Naprotiv, pažnja nas hoće naučiti umijeće intenzivna življenja; hoće nas pozvati na "radovanje životu". Tko živi posve u ovome trenutku, može ga kušati i uživati; njemu je svaki trenutak iskustvo punine života. Treba samo leći na travu i postat će svjestan raja boja i oblika. Tako jedan budistički monah (Thich Nhat Hanh) savjetuje svojim učenicima. Misli: ako nismo sretni, onda je to zbog pomanjkanja pažljivosti.

Tko pažljivo prolazi šumom ujesen, postat će svjestan čuda boja koje mu jesen izlaže pred oči.



13.Sreća pažljivosti 13 (audio)

Jesen je slikar koga zacijelo ne može nadmašiti ni jedan ljudski slikar. Pažljivi opaža mnoga čuda koja mu nudi šuma, čudo svjetla koje pada na nju. Kad koračam šumom (Steigerwaldom), uvijek sam očaran igrom svjetla koje priređuje bukova šuma. I uvijek iznova se divim visokim bukvama koje mi izgledaju kao stupovi gotičke katedrale. Koračam šumom kao da hodam visokom katedralom. Koračam pažljivo. Osjećam: okružuje me tajna, prostranstvo, ljepota Božja koja se odražava u stvorenju.

Za pažljiva čovjeka nisu potrebna daleka putovanja. Jednostavna šetnja krije u sebi sve za čim srce čezne.



14.Sreća pažljivosti 14 (audio)

Pažljivost je i zaštita od zla, od onoga što me sprječava u životu. Tako Benedikt traži od monaha da se u svako vrijeme čuva "grijeha i pogrješaka misli ili jezika, ruku, nogu ili samovolje kao i požudâ tijela". Ovo nama danas zvuči više negativno. Ali Benedikt računa s time da se naše misli i govorenje, naši postupci i naš hod osamostaljuju. Tada više ne idemo pažljivo sami, nego nam je hod vođen. Ne živimo nego smo življeni. Ne govorimo svjesno, nego iz nas teče nekontrolirano. Tko govori i djeluje nesvjesno i nepromišljeno, škodi samomu sebi - i drugima. Pažljivost me čuva od nesvjesna nanošenja štete samome sebi.

Biti pažljiv umijeće je da govorim i djelujem iz srca, da primjereno i u odnosu prema sebi i drugima očitujem ono što mi je na srcu.



15.Sreća pažljivosti 15 (audio)

Pažljivost možemo konkretno vježbati uzimajući svjesno i budno u ruke stvari svoje svakodnevice. Pažljivo se odnosim prema svojoj kemijskoj olovci, prema svome računalu, prema knjigama koje čitam. Pažljivo napuštam svoju sobu, opažam svjesno prag preko kojega ulazim u nove prostore. Osjećam svjež zrak. Opažam sunčane zrake koje me griju. Ja sam u svakome trenutku. Ja sam u svojim osjetilima. Gledam, slušam, mirišem, pipam ono što uzimam u ruku. To je jednostavna vježba pažljivo se odnositi prema svemu. Ovo konkretno vježbanje me sabire. Dovodi me u dodir sa stvarima i sa samim sobom.

Osjećam sebe na nov način. Posve sam prisutan. Osjećam se životnim...



16.Sreća pažljivosti 16 (audio)

Važan vidik pažljivosti leži u tome da ne procjenjujem to što činim, što dodirujem, što doživljavam. Ne procjenjujem ni svoje misli koje se u meni javljaju. Opažam samo što jest a da to odmah ne prosuđujem. Pokušavam to dodirnuti, osjetiti kakvo je na opip. Mnogi ljudi se ne smiruju jer sve što čine, odmah procjenjuju. I - najčešće njihovo djelovanje nije u skladu sa sudom njihova razuma. Zato su nezadovoljni. Kad pažljivo osjećam, ne procjenjujem. Dolazim jednostavno u dodir sa stvarima. I što opažam a da ne procjenjujem, mogu i ostaviti.

Odustajem od borbe protiv svojih misli. Opažam ih i puštam da budu. One se tada sele same od sebe. Ili se pak preobrazuju. U svakome slučaju ne ovladavaju mnome.



17.Sreća pažljivosti 17 (audio)

Pažljivost je usko povezana s obzirnošću. Tko se pažljivo odnosi prema stvarima taj je i "obziran". Njemačka riječ "behutsam" dolazi od "Obhut", "Bewachung", "Fürsorge" a znači zaštitu, stražu, brigu. Obziran čovjek se brine za ono što čini. On pazi na to da sve bude dobro. U riječi "behutsam" krije se i "Hut", šešir. Pokrivam nešto zaštićujući to kad prema tome postupam obzirno. Ne izlažem to napadima neprijateljskih sila.

Uzimam nešto u ruke. Držim nad tim svoju ruku zaštićujući to.



18.Sreća pažljivosti 18 (audio)

U objema riječima "achtsam" i "behutsam" susrećemo nastavak "sam". "Sam" znači "slagati se s nečim". Tko je pažljiv, slaže se s onim što čini. Sabire sebe i ono što dodiruje. I on je također u sebi sabran. Sjedinjuje u sebi što inače teži razilaženju. Ne da se rastresti nego je pri sebi i u dodiru sa samim sobom i s onim što jest. "Sam" je povezan sa "sanft" što znači blag. Blagi dobro pristaje uz druge ljude. On živi u miru s njima. I blago se odnosi prema stvarima. Osjeća jedinstvo s onim što čini i dodiruje. Blago postupa sa svim svojim alatom.

Blag čovjek osjeća se povezan s onim što uzima u ruke.



19.Sreća pažljivosti 19 (audio)

Blag je onaj tko je zajedno sa samim sobom, s različitim potrebama i željama svoje duše, sa svojim strastima i emocijama. Blagi živi u miru i sa suprotnostima u svome srcu. Postupa blago s ljudima jer osjeća nutarnju povezanost s njima. Tko je u vezi sa stvarima i s ljudima, on je i blag. Ne treba se čuvati grubosti i tvrdoće. Pažljivost proizlazi iz njegove blagosti, iz njegova odnosa prema stvarima, prema sebi i ljudima. Pažljivost je izraz njegova osjećaja zajedničke pripadnosti.

Pažljiv čovjek osjeća se jedno sa svime. Osjeća da pripada svijetu, stvarima, ljudima.



20.Sreća pažljivosti 20 (audio)

Evagrije Pontijski, najvažniji pisac ranoga monaštva (345.-399.), opisao je blagost kao izraz prave duhovnosti. On misli da grub redovnik pokazuje samo da od duhovnosti nije ništa shvatio. Može biti ne znam kakav asket, ništa mu to neće pomoći, jer nije u dosluhu sa sobom i s ljudima; on se bori protiv sebe i ne osjeća se jedno sa sobom. Evagrije Pontijski veliča blagost Isusa koji poziva da postanemo blaga i ponizna srca (usp. Mt 11,29). Njemačka riječ za "blagost", "Sanftmut" pokazuje da je potrebna hrabrost, "Mut" da se bude blag, da se ostane povezan sa suprotnostima vlastite duše i zajedno živi u miru. I potrebna je hrabrost da se izdrži odnos s ljudima, makar nailazili i na neprijateljske osjećaje.

Potrebna je hrabrost, "Mut" da bismo ostali blagi sa samima sobom, s ljudima, da bismo bili pažljivi i obzirni prema svemu što jest.



21.Sreća pažljivosti 21 (audio)

Blagost i pažljivost pripadaju skupa. Pazim na trenutak. Jako sam pažljiv pred svakim daškom zraka, pred svime što uzimam u ruke, pred vestom koju pažljivo navlačim, pred naočalama koje stavljam. Idem pažljivo svojim putem. Skidam šešir pred svakim korakom koji učinim. Jer svaki me korak vodi k životu, samo ako ga činim dostatno pažljivo.

Tako su pažljivost, obzirnost i blagost vrata do pravoga, svjesna života.



22.Sreća pažljivosti 22 (audio)

Ako si pažljivo čitao ili slušao ove retke i promatrao slike, možda nisi došao ni do kakvih novih spoznaja. Ali možda se sada osjećaš drukčije. Možda te je pažljivo čitanje ili slušanje učinilo smirenijim. Uronilo te u jedan drugi svijet. Pokušaj sada nakon čitanja, nakon slušanja proći posve polagano prostorom. Ne misli na ono što si pročitao. odnosno čuo. Pokušaj sada to, što ti je pri čitanju, pri slušanju sinulo, kao posudu napunjenu vodom ponijeti polagano kroz prostor. Idi polagano svaki korak tako da ne proliješ vodu. Tada ćeš osjetiti da u sebi i sa sobom nosiš nešto dragocjeno.

Pazi na to da ovo blago nepažljivo ne odbaciš, nego da ga pažljivo nosiš i ljudima koje susrećeš od njega dijeliš.

FACEBOOK PREPOUKA
NEWSLETTER
Ukoliko želite redovno primati naše poruke upišite svoj e-mail.